ljubicasto nebo
sjecanja..
I dok je sunce polako zalazilo..
Zvjezde su polako dobivale sjaj..
Noc je budila uspomene
Duboko skrivene u plavetnilu mora
Svakim novim valom bile su sve blize
Sve realnije
Razarajuca bol u trbuhu i knedla u grlu
Bile su vec tu..
A tvoje lice nadohvat moje ruke
Toliko realno i predivno
Cak je i lagana tezina na mome ramenu bila tu
Kao nekada tvoja ruka
Koja me njezno grlila
Zacarana u kazalistu uspomena
Gledala sam vec izbljedjele sjene
Kako igraju vec izlizani film
Toliko poznat i ne orginalan
Ali meni dovoljan..
I tada stvanost me potapsala po ramenu..
Podsjetila da je tu..
Polako je svitalo
A zvjezde su izgubile svoj sjaj..
Zajedno sa uspomenama..
Wrong way on a one way track
moje ruke polako su klizile
preko tvoje mokre kože
bila je tako topla,mokra i ugodna
val tuge i straha prosao je
kroz moje tijelo
ruke su mi pocele drhtati
a tvoja toplina pocela me napustati
moje ruke nisu se prestajale tresti
željela sam ih smiriti
to je bio jedini nacin da te zadržim kraj sebe
ali polako si nestajao
iskliznuo si iz mojih drhtavih ruku
krivila sam kisu sto je bas sada padala
krivila sam ruke sto su bas sada drhtale
krivila sam sebe jer te vise nisam mogla zadrzati
a onda sam shvatila!
nitko nije kriv..
ŽELIO SI OTIĆI!
ja osjećam..
umorna od udaranja
vrištim od boli
ali napokon sam sretna
mogu odustati
padam...padam...padam...
ali ne bojim se pasti
znam da će boljeti ali ta bol
neusporediva je s ovom koju sam upoznala
odvratila sam poglede drugih
pokazala im lijepu stranu
ljudi vole kada su stvari lijepe
a sada povlačim se u samoću
nemoj to pomisliti
meni je ovdje lijepo..
želim biti sama..
želim napokon poslušati sebe..
nikog drugog
bole me pogledi
bole me dodiri,zagrljaji,poljupci
ne zelim ništa
samo samoću
nekada im nedostajem
ali shvatit će
jer bez ovoga
ne mogu se vratiti
moram ponovo naći i izgraditi sebe
jer davno netko me pokopao...
